Prve samoljepljive poštanske marke na svijetu izdala je otočna država Sijera Leone u veljači 1964. godine. Izrađene su u obliku zemljopisnih kontura te države kako bi privukle kolekcionare i spriječile propadanje ljepila u vlažnoj tropskoj klimi. Iako su povijesno revolucionarne, marke iz tog razdoblja su masovno tiskane, pa je njihova kolekcionarska vrijednost danas relativno niska (nekoliko dolara za rabljene ili mint primjerke).
SAD je svoj prvi eksperiment sa samoljepljivim markama lansirao za Božić 1974. godine (motiv golubice na vjetrokazu). Taj je pokušaj bio neuspješan jer je ljepilo nakon nekog vremena promijenilo boju i uništilo papir. Tek od sredine 1990-ih samoljepljive marke postaju globalni standard u poštanskom prometu (ili ti komercijalizacija filatelije i kolekcionarstva).
Zašto ih filatelisti ne vole?
Iskusni filatelisti i kolekcionari ne vole samoljepljive marke zbog nekoliko ključnih razloga:
-Kemijska nestabilnost: Rana ljepila temeljena na akrilu i gumi s vremenom propadaju, prodiru kroz papir i ostavljaju ružne žute ili smeđe mrlje na prednjoj strani marke.
-Nemogućnost klasičnog odvajanja: Tradicionalne marke imaju ljepilo topivo u vodi (gumiarabika). Samoljepljive marke koriste ljepila osjetljiva na pritisak koja se ne otapaju u vodi, što onemogućuje obično namakanje.
-Uništavanje albuma: Ako se ljepilo s poleđine potpuno ne ukloni ili ne neutralizira, marka će se trajno zalijepiti za list albuma ili plastični džepić te ga uništiti.
-Oštećenja pri odvajanju: Papir modernih maraka vrlo je tanak, pa pokušaj guljenja često rezultira cijepanjem marke ili stanjivanjem papira ("thinning"), čime marka gubi svu filatelističku vrijednost.
Kako ih "sigurno" (i da li uopće) skinuti s papira?
Budući da obično namakanje u mlakoj vodi kod većine modernih samoljepljivih maraka ne djeluje, filatelisti koriste alternativne metode:
1. Korištenje organskih otapala
-Postupak: Koriste se specijalizirani odstranjivači naljepnica na bazi heptana (poput Un-du tekućine), čisti medicinski benzin ili tekućina za upaljače (Ronsonol).
-Koraci: Nakapajte nekoliko kapi otapala na poleđinu papira (pismo) iza marke. Papir će postati proziran, a ljepilo će privremeno popustiti. Pažljivo pincetom odvojite marku.
-Neutralizacija: Kada otapalo ispari, poleđina marke i dalje će biti ljepljiva. Lagano je pospite talkom (dječjim puderom) kako biste trajno neutralizirali ljepljivost.
2. Metoda s citrusnim sprejem
-Neki kolekcionari koriste osvježivače zraka na bazi čistog ulja naranče (Pure Citrus).
Postupak je isti: poprska se poleđina papira, pričeka se 10-30 sekundi i marka se lagano odvoji. Nakon toga se višak ljepila sastruže starom plastičnom karticom.
3. Rezanje s papirom ("On Paper") - jedina metoda koju koristim zbog toga što su kataloški ove poštanske marke registrirane.
-Zbog kompliciranog procesa, sve veći broj filatelista odlučuje uopće ne skidati moderne samoljepljive marke. Škarama uredno obrežu kuvertu ostavljajući rub od oko 1-2 milimetra oko marke i tako je uvrštavaju u zbirku, uhhh umorih se, što da sam ih još skidao ovim "metodama".
Nema komentara:
Objavi komentar